Prilikom ljubljenja ljudi razmene i do 80 miliona bakterija u svega nekoliko sekundi.
Ali, zašto uopšte praktikujemo ovaj univerzalni gest privrženosti i strasti? Nauka,
istorija i evolucija nude različite odgovore na ovo intrigantno pitanje.

Koreni poljupca u drevnoj istoriji
Najraniji dokazi o ljubljenju potiču iz Mesopotamije, gde su pre više od 4500 godina
zabeleženi tekstovi na klinastom pismu, koji opisuju poljupce u romantičnom
kontekstu. Međutim, poreklo poljupca ostaje misterija. Evolucijski psiholozi spekulišu
da je poljubac mogao nastati iz prakse u kojoj su majke hranile svoju decu
žvakanjem hrane i njenim prenošenjem ustima. Ipak, ova teorija nije univerzalno
prihvaćena, jer ne objašnjava zašto ljudi pri ljubljenju koriste specifične pokrete
usana.
Druga teorija povezuje poljupce s timarenjem među primatima. Naime, ljudski preci
su, slično majmunima, napućivali usne kako bi uklonili parazite ili ostatke hrane iz
krzna svojih bližnjih. Ova praksa bi se vremenom mogla transformisati u oblik
ljubljenja koji poznajemo danas.
Poljubac kroz prizmu evolucije
Poljubac ima duboko ukorenjenu biološku svrhu. Prilikom ljubljenja razmenjujemo
pljuvačku bogatu hormonima poput testosterona, koji može pojačati seksualnu
privlačnost. Takođe, kontakt usnama omogućava procenu imunološkog sistema
potencijalnog partnera, što može doprineti odabiru genetski kompatibilnih partnera.
Osim toga, poljupci mogu smanjiti nivo stresa. Istraživanja su pokazala da se tokom
ljubljenja snižava nivo kortizola, hormona stresa, što doprinosi osećaju bliskosti i
zadovoljstva u vezi.
Raznolikost poljubaca u kulturama
Ljubljenje nije univerzalna praksa. Antropološka istraživanja pokazuju da je prisutno
u oko 46% kultura sveta. Dok su romantični poljupci česti u zapadnim kulturama, neki
narodi, poput starosedelaca Mehinaku u Brazilu, smatraju ljubljenje neobičnim ili čak
neukusnim.
Zanimljivo je da ljubljenje više dominira u hladnijim podnebljima. Na primer,
romantični poljupci su gotovo univerzalni u arktičkim kulturama, gde je lice jedini
otkriveni deo tela, dok su u tropskim regionima ređi.
Nauka o tehnici ljubljenja
Većina ljudi pri ljubljenju naginje glavu udesno, što istraživači povezuju s prenatalnim
razvojem. Nasuprot tome, poljupci između roditelja i dece često naginju ulevo, što
ukazuje na kulturno uslovljeno ponašanje.
Poljubac – izraz ljubavi i više od toga
Bez obzira na poreklo i različite forme, poljubac ostaje univerzalan simbol ljubavi,
privrženosti i često biološki neophodne razmene informacija. Bilo da ga koristimo za
izražavanje osećanja, smanjenje stresa ili povezivanje sa voljenima, poljubac je
neizostavni deo ljudskog iskustva, a povezuje nas na način na koji reči često ne
mogu.
ความคิดเห็น